Пређи на главни садржај

Okidači "ispod radara": Kad šećer podivlja a ne znate zašto


Nekako se uvek kao uobičajeni okidači dijabetesa navode prehrana, stres, životni stil i genetsko nasleđe što generalno gledano i jesu one "brave" koje otvaraju vrata dijabetesa, ali, kada otvorite ta vrata i dijabetes postane deo vas, kako sam i rekla u nekim blogovima, počinje svakodnevna borba. 

Ali ta borba nije samo ona sa količinom i vrstom jela, smanjenjem stresa, promenom načina života, merenjem i bockanjem i još mnogo čim poznatim, naprotiv, vrlo često se dešavaju i "udarci ispod pojasa".

Možete savršeno regulisati šećer ali postoje dani kad šećer podivlja uprkos tome što sve radite "kako treba".

I opet ćete vi sami pomisliti, a mnogi iz vašeg okruženja će i reći da ste možda nešto pojeli, možda ste gladni, možda se neredovno hranite, iznervirali se, niste uzeli terapiju. To nekako prvo pada na pamet, ali ustvari postoji čitav niz tih "udarnih pesnica".

Prosto je neverovatno ali nažalost istinito da bukvalno bilo kakva promena ili disbalans u organizmu utiče na dijabetes.

Tako vam šećer može poremetiti čak i mala prehlada, a onda idemo dalje... Šećer može podivljati i zbog bilo kakve upale ili infekcije koju verovatno i ne znate da imate niti osetite, može podivljati zbog prevelikog umora, čak i vremenskih prilika... jednostavno, desi se da uopšte ne znate, čak i ne možete shvatiti razlog zašto "divlja" i ne možete ga obuzdati.

Evo samo par mojih primera:

- Legnem uveče normalno, usred noći probudi me groznica, ujutru šećer 18 a nakon toga danima ne mogu da ga obuzdam. Osećam se potpuno normalno, nemam nikakvih tegoba i to potpuno zbunjuje tako da tek danima kasnije uvidim da imam neku upalu i krenem sa antibioticima.

- Proleće, istovremeno ga i volim i mrzim. Volim jer konačno mogu malo da mrdnem, sve se budi pa i ja, a mrzim jer gotovo po pravilu - podivlja moj šećer. Zašto? Godinama unazad to mi predstavlja pravu misteriju i još nisam otkrila razlog, ni ja ni moja doktorica.

I šta onda preostaje? Prvo morate znati i prihvatiti da je to nezaobilazno i na te udarce morate biti spremni a drugo, nema predaje, upoznajte svog "sparing partnera", pridržavajte se terapije, pratite svoje telo i ono što radite jer ovakvih udara će uvek biti samo je bitno da ih ublažite što je više moguće.

Slatki pozdrav!

Miranda

Коментари

NAJPOPULARNIJE

Prvi izazov - praznici u novoj realnosti

Foto: Miranda Ćurčija Sećate se ono kad sam doktorici pri prvom pregledu rekla "Doktorice, ja ću umreti gladna"? E, došlo je vreme testa - praznici. Vreme u kojem u dve sedmice imam 3 vrlo zeznuta praznika, svake godine ispunjena sve samim masnim delicijama, baš svime onim što obožavam.  Najpre 30. decembar, rođendan mog sina - praznik prvi, zatim Nova Godina - već sutradan praznik drugi, i taman kad krene oporavak, šta ću, mora malo i za Božić - praznik treći. I ajd sad, pre svih kreće gomila pečenja, naravno prasećeg, pa pratnja pre i posle u vidu predjela, ruske salate, pršut, gibanica ako stignem a stignem, supa najmanje 3 sata polako krčkana sa domaćim rezancima, poneki namaz da ljutne, pa onda na slatko, torta obavezno da pokrije i roćkas i novu godinu, ali mora i neke sitne na primer krancle ili kiflice... I sve to naravno krećem da spremam koji dan ranije.  Znam, sad ili mislite da nismo normalni, ili vam je krenula voda na usta... znam kako je, a sad samo probajte za...

Od 14. 11. - Blog Moj život sa dijabetesom

Život sa dijabetesom jedne sasvim obične majke i domaćice... što bi se reklo, žene iz naroda. Moj blog nastao je u okviru NVO "Diabet life" - Herceg Novi čiji sam osnivač a odlučila sam da ga pokrenem kako bi i na ovaj način doprinela razbijanju tabua, razgovoru, rušenju glupih predrasuda, ali i edukaciji, razmeni iskustava, savetima...  Dakle, ja sam Miranda Ćurčija, dijabetes imam već više od 20 godina. Je li problem to priznati? Pa, mnogima jeste... i to će biti jedna od tema... Zato, od 14.11. Svetskog dana osoba obolelih od dijabetesa, startuje moj blog! Dijabetes iz mojih a ponekad i uglova moje familije i okruženja, potpuno otvoreno o iskustvima, osećajima, izazovima, edukaciji, dilemama, saznanjima... Naravno, očekujem i Vaše komentare i iskustva jer je otvoreni razgovor jedan od stubova dobre edukacije. Pričajmo, ne boli!